Belam ibn Baur je bio u svoje doba najpoznatiji pobožnjak i slovio je među svijetom kao Isa svoga vremena. Dotjerao je dotle da su mu htjeli sedždu činiti. Kome je on proučio na zdravlje, taj je odmah ozdravio. On se suprostavio Musau iz oholosti. Na stotine i stotine Belama i Iblisa ima na svijetu, neki od njih su javni a neki tajni. Ali, Allah je njih obojicu izdvojio i nama pokazao kako se može zalutati.
وَاتْلُ عَلَيْهِمْ نَبَأَ الَّذِيَ آتَيْنَاهُ آيَاتِنَا فَانسَلَخَ مِنْهَا فَأَتْبَعَهُ الشَّيْطَانُ فَكَانَ مِنَ الْغَاوِينَ
“I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao.” El-E’araf, 175. Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
Sva hvala i zahvala Allahu pripadaju, Onome koji savršeno poznaje stvar svaku. Salavate na Muhammeda, a.s., donosimo, njegovu porodicu, ashabe i iskrene sljedbenike časnog islama i sunneta.
Poslanik, a.s., je u jednom hadisu rekao: „Dok je Musa, a.s., držao govor Izraelićanima, upitali su ga: – Ko je najznaniji? – Ja sam najznaniji!, odgovorio je, pa ga je Allah ukorio što znanje nije pripisao Njemu, te mu objavio: – Ima jedan rob na sastavu dva mora i on je znaniji od tebe. – Kako da se s njim sastanem?, upita Musa. – Stavi ribu u torbu – bi mu rečeno – i gdje je izgubiš, tu je on.“
Predanja dalje kazuju, a Kur'an to potvrđuje, Musa, a.s., je od strane tog učenijeg bio upozoren da se neće moći s njim suzdržati. Iako je obećao da će biti strpljiv, Musa, a.s., se pokazao nestrpljivim; nije mogao da obuzda svoj jezik već se raspravljao. Iako nije imao znanja i saznanja o onome što Hidr radi, te iako ga je ovaj upozorio da se neće moći s njim strpiti a Musa obećao da će strpljiv biti, ipak se pokazao nestrpljivim i otpočinjao raspravu.
Musaov susret sa Hidrom jedan je od najzanimljivijih događaja iz života Musaa, a.s. Do ovog susreta je došlo, kako navode, za vrijeme četrdesetogodišnjeg boravka u pustinji sinova Israilovih koje je Musa izveo iz faraonovog ropstva i preveo preko mora.
Osim susreta sa hazreti Hidrom, ovaj period Musaovog života obilježio je susret sa još jednim čovjekom kome je dragi Allah bio podario Svoju blagodat i Svoja znamenja. Riječ je o Belamu ibn Bauru, čovjeku čiji je primjer, nažalost, potpuno suprotan od primjera hazreti Hidra.
Prilikom rastanka sa Musaom, a.s., Hidr je rekao da on ništa ne čini po svom vlastitom nahođenju, već se u svemu pokorava volji Allahovoj, nastojeći misliti, govoriti i djelovati uvijek onako kako je Svemogući zadovoljan.
Međutim, za Belama ibn Baura se prenosi da je čak poznavao najveće Allahovo Ime (Ismullahi el-a'zam), ali da je i pored toga propao zbog toga što je, želeći udovoljiti zahtjevima svoga naroda i ignorišući više očevidnih upozorenja koje je dobio od Allaha, pokušao veliku moć koju mu je to znanje donosilo upotrijebiti protiv Musaa, a.s., i njegovog naroda.
Belam je, kako predanja govore, nažalost, sam sebe izložio propasti zato što je plemenitu blagodat dobivenu od Allaha htio upotrijebiti protivno Božijoj volji a prema svome vlastitom porivu i interesu. Ovo se desilo, kako navode, u vrijeme kada je već isticao rok od četrdeset godina izgnanstva u pustinji, kada je stasala nova generacija Benu Israila i počela se polahko približavati granicama Svete zemlje. Pomjerajući svoja boravišta sve bliže Ken'anu-Svetoj zemlji, Musa, a.s., ih je doveo blizu granica Belamovog naroda. Belamov narod je bio veoma zabrinut zbog prisustva snažnih i mnogobrojnih došljaka, iako oni nisu pokazivali nikakve agresivne namjere u pogledu njih i njihove države. Njihov vladar je, dobro znajući kakvu moć imala kletva Belama ibn Baura, od njega zahtijevao da prokune Musaa, a.s., i njegov narod. Kako navode mufessiri na Belama se odnose kur'anske riječi iz sure El-E'araf, koje glase: „I ispričaj im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio, pa ga je šejtan stigao, i on je zalutao.“ (El-E'araf,175.) Kako se prenosi, kada je Musa, a.s., došao na prostore Ken'ana u Šamu, Belamov narod dođe Belamu i reče mu: – Onaj Musa ibn Imran došao je sa Israelićanima da nas pobije i istjera iz naše zemlje i da je da Israelićanima. Mi smo tvoj narod i sada nemamo boravišta, a tvoja dova se prima, pa otiđi i učini dovu Allahu protiv njih! On im na to odgovori: – Teško vama! On je Allahov poslanik i uz njega su meleki i vjernici, pa kako ću činiti dovu protiv njih, pogotovu što ja znam od Allaha ono što znam? Međutim, oni su bili uporni, sve dok ga nisu naveli na iskušenje kojem je on podlegao. Tako se on uputio prema brdu Husban, sa kojeg se vidio logor Israelićana. I, kada se popeo na to brdo i ugledao logor Musaa i Israelićana, počeo je učiti dovu protiv njih. Međutim, kada god bi htio činiti dovu da ih zadesi neko zlo, Allah bi dao da mu jezik izgovara riječi protiv svog naroda. Isto tako, kada god bi htio činiti dovu u korist svoga naroda, On bi dao da mu jezik govori u korist Israelićana. Tada mu njegov narod reče: – Jesi li svjestan, Belame, šta radiš? Pa ti činiš dovu u njihovu korist, a na našu štetu! On im odgovori: – Ali, ja tu ne mogu ništa! Allah ga je primorao da tako govori. Zatim je on rekao: – Sada sam izgubio i ovaj i onaj svijet i ostalo mi je još samo da upotrijebim varku i lukavštinu. Zato ću vam predložiti slijedeću varku: Nagizdajte svoje žene i dajte im trgovačke robe, pa ih onda pošaljite u israelićanski logor da je prodaju. Ali, recite im da se bilo koja od njih poda – ukoliko je htjedne neki Israelićanin – jer ćete ih pobijediti ako samo jedan od njih učini blud. Oni tako i urade, pa njihove žene uđu u logor Israelićana. Jedna od tih Ken'anki naiđe pored jednog od israelićanskih velikana. Kada ju je ugledao, ona mu se dopadne, pa on ustane, uzme je za ruku i ode sa njom do Musaa, te mu reče: – Ja mislim da ćeš ti reći da mi je ovo haram i da joj se ne približavam? Musa mu odgovori: – Da, ona ti je haram. A on onda reče Musau: – Tako mi Allaha, u ovome te neću poslušati! Zatim je uvede u svoj šator i počne činiti blud sa njom. Tada Allah Uzvišeni pošalje kugu na Israelićane. U tom momentu Fenhas ibn El-eazar ibn Harun, koga je Musa odredio za glavnog među njima, bio je odsutan. Kada se on vratio, kuga je već harala među njima. Tada mu je rečeno šta se desilo, pa on uzme svoje koplje, koje je bilo svo od željeza, uđe u taj šator i zatekne ih kako čine blud. On ih oboje probode kopljem i izađe napolje, noseći ih na koplju i govoreći: – Allahu moj, ovako mi postupamo sa onim ko je Tebi neposlušan! Zatim je kuge nestalo, a broj onih koji su od nje stradali već je bio sedamdeset hiljada. (Tefsir Ibn-Kesir, sura El-E'araf, str. 497.)
Dragi Allah najbolje zna šta se uistinu desilo sa Belamom ibn Baurom i kakva je njegova sudbina na Ahiretu, ali su, iz kazivanja o njemu, posebno značajne pouke koje se mogu spoznati iz ovog žalosnog slučaja.
Te pouke na sebi svojstven način ispričao je Dželaluddin Rumi u svojoj Mesneviji rekavši:
Iblis i svi šejtani se smiju čovjeku koji misli da je dobar, a on pun umišljenosti.
Belam ibn Baur je bio u svoje doba najpoznatiji pobožnjak i slovio je među svijetom kao Isa svoga vremena.
Dotjerao je dotle da su mu htjeli sedždu činiti.
Kome je on proučio na zdravlje, taj je odmah ozdravio.
On se suprostavio Musau iz oholosti.
Na stotine i stotine Belama i Iblisa ima na svijetu, neki od njih su javni a neki tajni.
Ali, Allah je njih obojicu izdvojio i nama pokazao kako se može zalutati.
Iz navedenog se uviđa da je primjer Belama ibn Baura sličan primjeru Iblisa. Prokleti Iblis je prije svoga buntovništva bio toliko pobožan i čestit da je, mada stvoren kao džinn, boravio u društvu meleka. Iblis se ranijim dugogodišnjim robovanjem i ibadetom bio približio Allahu do te mjere da je imao deredžu meleka sa kojima je zajedno boravio. Međutim, sebi je dozvolio umišljenost i oholost koje su ga upropastile.
„Ja sam bolji od njega, od Adema!“, bile su Iblisove riječi. Umišljenost da je neko bolji od nekoga je preduslov ličnog propadanja. Musa, a.s., je sebi pripisao da je najučeniji kad je rekao: – Ja sam najznaniji! Zbog tih riječi bio je opomenut Hidrom, s kojim se nije mogao suzdržati. A čovjek čim rečenicu počne s onim Ja, otvara vrata kojim je Iblis prošao i prokletim postao.
Od pobožnog ima pobožniji, od učenog učeniji, od dobrog još bolji, a niko nije siguran da neće biti iskušan.
A što veća vjera sve je teže iskušenje.
Gospodaru naš, grijehe nam oprosti a dobra djela ukabuli, na Sudnjem danu Milostiv budi. Amin, ja Rabbe-l-alemin!
