رَبَّنَا وَابْعَثْ فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِكَ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُزَكِّيهِمْ إِنَّكَ أَنتَ العَزِيزُ الحَكِيمُ
“Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” El-Bekare, 129. Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
Allahu smo zahvalni na svim blagodatima s kojima nas je počastio. Salavatima Poslanika spominjemo, njegovu porodicu, ashabe i sljedbenike Pejgamberovog puta i njegovog sunneta.
Imam Ahmed je zabilježio predaju u kojoj stoji da je Muhammed, a.s., rekao: “Ja sam kod Allaha bio zadnji poslanik, a Adem je tek bio u procesu stvaranja od zemlje. Ja sam uistinu rezultat dove Ibrahimove i radosni nagovještaj Isaa, i viđenje koje je vidjela moja majka, jer majke vjerovjesnika su imale viđenja”.
Još prije nego je stvoren Adem, Muhammed, a.s., kod Allaha bio je poslanik. Određen da bude posljednji, da upotpuni sve prijašnje poslanike i šerijat koji je dat, Muhammed, a.s., dolazi kao milost svim svjetovima, kao poslanik svim ljudima.
Muhammed, a.s., odraz je Ibrahimove, a.s., dove, kad je Ibrahim dovom zamolio: “Naš Gospodaru, pošalji im između njih poslanika koji će im učiti Tvoje ajete”.
On je također nagovještaj Isaa, a.s., u riječima Allahovim: “I donosim vam radosnu vijest o poslaniku koji će doći poslije mene, a zove se Ahmed“. Es-Saff, 6.
Posljednji poslanik je spomenut i u knjigama poslanika prijašnjih. Allah dž.š. je odredio njegovo mjesto, obznanio je predznake tog vremena, pojasnio je karakteristike posljednjeg poslanika kako bi ga poznali pri njegovom pojavljivanju. Kada su se počeli javljati predznaci tog vremena, kršćanski i židovski svećenici i rabini obznanjivali su približavanje pojave očekivanog poslanika. U Barnabinom Evanđelju, u 72. poglavlju stoji da je Isa, a.s., obavijestio kršćane o vremenu dolaska poslanika koji će doći poslije njega, govoreći: „On neće doći u vašem vremenu, nego će doći godinama kasnije kada se iskrivi moj Indžil i kada ne bude bilo više od trideset vjernika. U to vrijeme, Allah će se smilovati nad svijetom, pa će im poslati Svoga Poslanika iznad čije glave će neprestano lebdjeti bijeli oblak“.
Budući da su se pojavili predznaci vremena u kojem će se pojaviti očekivani poslanik, svećenici i rabini su sve više obznanjivali dolazak najavljenog poslanika. Kur'an, hadiske zbirke, kao i sira bilježe jedan dio tih vijesti. Zejd ibn Nufejl i grupa njegovih drugova su putovali tražeći Ibrahimovu vjeru. Tako je Zejd došao do rabina u Šamu. On mu je rekao: “Došao si da tražiš vjeru, ali nećeš naći nikoga ko će te u nju uputiti. Došlo je vrijeme pojave vjerovjesnika, koji će se pojaviti u tvom gradu iz kojeg si izašao, propovijedajući vjeru Ibrahimovu. Idi i pridruži mu se”.
Vjera Ibrahimova je bila vjera u Jednog Boga i Ibrahim je sa sinom sagradio Kabu. U gradu gdje je Ibrahim sagradio Kabu rođen je Ismail, a.s. U tom gradu, u blizini Arefata, spušteni su Adem, a.s., i Havva. U tom gradu se završila misija poslanstva, jer je u njemu rođen posljednji poslanik. I u tom gradu Ibrahim, a.s., je nakon okončanja gradnje Kabe dovom zamolio Allaha da im pošalje poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Božije kazivati, mudrosti učiti i očistiti ih.
I rođenje posljednjeg poslanika u gradu gdje je Ibrahim sagradio Kabu najavili su poslanici prijašnji. Najavljen u knjigama poslanika prijašnjih s imenom kakvim će se zvati, s imenom po kojem će ga poznati i prepoznati. U vremenu pred rođenje Muhammeda, a.s., nekolicina Arapa svojim sinovima dala je ime Muhammed zbog toga što su od nekih kršćana i jevreja načuli da je u njihovim svetim knjigama nagoviješten dolazak posljednjeg Allahovog vjerovjesnika i da je jasno naglašeno da će se zvati Muhammed. Zbog toga su ovi Arapi svojim sinovima dali ime Muhammed, jer su se potajno nadali da će Uzvišeni Allah njihovom potomku takvog imena podariti tu veliku čast i učiniti ga pečatom svih poslanika i vjerovjesnika. U pogledu tačnog broja Arapa koji su nosili ime Muhammed, među historičarima postoji razilaženje, a najpoznatije od tih mišljenja jeste mišljenje koje navodi Kadi Ijad, koji tvrdi da ih je bilo svega šest. I poslaniku, Muhammedu, a.s., kada se rodio, njegov djed mu je želio dati neko drugo ime, ali mu je ipak dao ime Muhammed, jer je Amina, majka Muhammeda, a.s., usnila san u kojem joj se govori da djetetu nadjene ime Muhammed, a snovi i viđenja majki vjerovjesnika su istinita.
Što se tiče imena Ahmed, shodno mišljenju većine učenjaka i historičara, niko prije Muhammeda, a.s., nije nazvan tim imenom. Hafiz Iraki je kazao: “Imenom Ahmed nije nazvan niko prije Muhammeda, a.s., niti je to ime dato ikome za vrijeme njegovog života, niti u vremenu njegovih ashaba, jer su se ljudi ustručavali dati ovo ime koje su kao radosnu vijest – da će se posljednji poslanik tako zvati – nagovijestili vjerovjesnici“.
Pored navedenih imena Poslanik je u hadisu spomenuo još nekoliko svojih imena. Rekao je Muhammed, a.s.: „Ja imam više imena: Ja sam Muhammed, Ahmed, El-Mahi kojim Allah zatire nevjerstvo, El-Hašir, tj. onaj koji će biti prvi proživljen. Ja sam i El-Akib, nakon kojeg neće doći više niko“.
Poslije Muhammeda, a.s., neće doći više Allahovih poslanika, jer je on zadnji. Muhammed, a.s., je El-Akib, poslanik koji se pojavio posljednji i nakon kojeg neće doći više niko. Ali, Muhammed, a.s., je i El-Hašr, onaj koji će biti prvi proživljen, iako je kao poslanik došao posljednji.
Muhammed, a.s., je posljednja cigla u zidu poslanika, zidu koji se zidao godinama, počev od Adema. S Muhammedom, a.s., završen je ciklus poslanstva, kao što je Poslanik u hadisu o tome rekao sljedeće: „Primjer mene i ostalih poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji gradi zgradu i koju uljepšava i dotjerava, osim mjesta jedne cigle koja je u ćošku. Ljudi su obilazili oko nje i divili joj se, te rekoše: – Još samo da ima ova cigla. Pa, ja sam ta cigla, ja sam pečat svim vjerovjesnicima“.
Muhammeda, a.s., nema živog među nama, ali iza njega su ostali Kur'an i njegov sunnet. Ako se budemo držali ta dva emaneta, kako je Poslanik rekao, nikada nećemo zalutati. A na svakom od nas je da za sebe izabere koliko će nam biti Kur'ana i sunneta u našim životima.
Allaha molimo dobri da budemo, milosni i samilosni, dobro da radimo a lošeg da se klonimo. Amin, ja Rabbel-alemin!
