Trojici se ne odbija dova: pravednom vođi, postaču prilikom iftara i dova onoga kome je učinjena nepravda.
Imamo tri vrste posta:
1) opći – ustezanje od jela, pića i seksualnih uživanja;
2) osobni – opći post sa dodatkom čuvanja vida, sluha, ruku, nogu i ostalih tjelesnih organa od grijeha;
3) specijalni post – pored prethodna dva sadrži i ustezanje srca od niskih težnji i ambicija, te misli koje čovjeka udaljavaju od Allaha, dželle š’enuhu, kao i sprečavanje i udaljavanje srca od svega, osim Allaha, dželle š’enuhu.
Znači pravi i istinski post jeste post i tijela i duha. Post u kojem čovjek kontroliše stomak, seksualne nagone, misli, srce, jednostavno kontroliše sve nagone koji ga mogu odvesti u grijeh. To i jeste glavni cilj posta kako to Kur’an kaže:” O vjernici, propisan vam je post kao i onima prije vas, da biste se grijeha klonili”. (El-Bekare,185). Za takav post propisana je i posebna nagrada. Na džennetska vrata postača – Rejjan neće ući svi postači, jer neki od posta neće imati ništa, osim pukog gladovanja. Da se to ne bi dogodilo i da ne bismo džaba gladovali, pokušat ćemo u nastavku teksta dati savjete kako treba da izgleda jedan postačev dan, da bi postigao cilj posta.
1) Priprema za ramazan dovom i tevbom
Grijesi otežavaju vjerniku da posti onako kako je propisano. Što više grijeha imamo sve nam je teže postiti, ili nam se post svede na gladovanje bez dodatnih vjerskih aktivnosti, ili prespavamo čitav dan. Ovakav post doživljavamo kao mučenje, a ne kao ibadet čiju slast treba da osjetimo, i kao ibadet koji treba da nas odgoji i uzdigne na takve stepene da možemo kontrolisati svoj duh i tijelo. Zato je potrebno, kako u toku ramazana tako i prije, da se što više kajemo i tražimo oprosta od Allaha, dželle š’enuhu, da bismo umanjili naše grijehe ili ih se u potpunosti oslobodili i time sebi olakšali post. Mnogi planiraju razne aktivnosti u toku mjeseca ramazana, da što više ibadete i učine što više dobrih djela. Međutim, kada nastupi mjesec posta ulijene se, grijesi ih pritisnu, tako da od planiranih aktivnosi ništa ne sprovedu u praksu. Zato, pored pokajanja, treba da molimo Allaha, dželle š’enuhu, da nam olakša post, da učinimo što više dobrih djela, i da nam post ukabuli.
2) Iskrenost
Iskrenost je uvjet za ispravnost svih ibadeta. Što je čovjek iskreniji sve je veća nagrada za obavljeni ibadet. U hadisu je došlo: “Djela se vrednuju prema namjerama i čovjeku pripada ono što je nanijetio.” Ulema ovaj hadis tretira kao mjerilo za ispravnost skrivenih djela, a hadis: “Ko u našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to se odbija”, kao pravilo za vanjsku ispravnost djela. Iskrenost je od skrivenih djela i niko je ne zna, osim Alaha, dželle š’enuhu, i same osobe, zato trebamo očistiti svoje namjere i iskreno samo u ime Allaha postiti da bismo zaradili obećanu nagradu propisanu za post. Tome svjedoči i hadis: “Ko posti mjesec ramazan vjrujuću i nadajući se Allahovoj nagradi biće mu oprošteni prijašnji grijesi”. Znači, treba da postimo vjerujući da je post mjeseca ramazana propisan i nadajući se Allahovoj nagradi, a ne radi nečega drugog. Najbolje je srcem zanijetiti da postom činimo ibadet u ime Allaha, izvršavajući Njegovo naređenje. Drugim riječima, kada hoćemo da obavimo neki ibadet najpotpuniji je nijet ako u nijetu objedinimo tri stvari: da zanijetimo da nam je to ibadet, da ga činimo u ime Allaha i da time izvršavamo Njegovu naredbu. Kada tako zanijetimo neki ibadet, imamo daleko veću nagradu.
3) Sehur
Poslanik, s.a.v.s., nam je preoručio da ustajemo na sehur i da to nikad ne propuštamo. “Cijeli sehur je berićetan, zato ga nemojte propuštati makar da popijete gutljaj vode, jer Allah, dželle še’nuhu, i meleki donose salavat na onoga koji sehuri.” Velika je ovo počast postaču zato je ne treba propuštati.
4) Sabah-namaz
Nakon sehura postač treba da se uputi u džamiju da obavi sabah-namaz u džematu, jer je namaz u džematu dosta vredniji nego namaz koji se obavlja kod kuće. Na to nam ukazuje i hadis: “Namaz obavljen u džematu bolji je od namaza koji se obavi u kući za dvadeset i nekoliko deredža. Zato što, kada neko od vas uzima abdest, upotpuni ga, a zatim se uputi u mesdžid isključivo radi namaza, iz kuće ga nije ništa izvelo osim namaza, pa ne učini ni jedan korak a da mu se ne poveća po jedan stepen i obriše po jedan grijeh, sve dok ne uđe u mesdžid, a kada uđe u mesdžid, on je u namazu, sve dok je u njemu radi namaza. Meleki ga blagosiljaju sve dok je na mjestu na kome je obavio namaz, govoreći: ‘Bože, smiluj mu se, oprosti mu i primi njegovo pokajanje, sve dok nekoga ne uvrijedi ili izgubi abdest’.”
5) Boravak u mesdžidu poslije sabah-namaza i duha-namaza
Lijepo je poslije sabah-namaza ostati u mesdžidu, učiti Kur’an, ili zikriti. Treba ostati sve dok ne nastupi vrijeme duha-namaza, a zatim klanjati duha-namaz, kako je došlo u hadisu: “Ko klanja sabah-namaz, a zatim ostane na mjestu gdje je klanjao, spominjući Allaha i ne govoreći o dunjalčkim stvarima sve dok ne klanja duha-namazm četiri rekata, biće oslobođen i čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.”
6) Sve namaze obavljati u džematu
Namaz je drugi islamski šart i on je stub islama, kako nam to predaje kazuju. Prvo za šta ćemo biti pitani na Sudnjem danu jeste namaz i od njegove ispravnosti ovisi ispravnost ostalih djela. Upravo zbog ovoga postač treba da pazi da ne propusti bilo koji namaz, jer time dovodi u pitanje i sam post. U gore navedenoj predaji mogli smo vidjeti koliko je bolje da namaz obavljamo u džematu, u mesdžidu, i tu priliku postač ne smije propustiti. Ovo važi za muškarce dok je za žene bolje da namaz obavljaju u svojim kućama, kako nam to naš Poslanik, s.a.v.s., preporučuje: “Nemojte ženama zbranjivati da idu u mesdžide, ali, da namaz obavljaju u svojim kućama, to im je bolje.”
7) Što više vremena provoditi u ibadetu, zikru, učenju Kur’ana
Treba zikriti na svakom dozvoljenom mjestu i u svako vrijeme. Učenje Kur’ana je najbolji zikr, a pogotovo u ramazanu kada je i objavljen. Poslanik je sa Džibrilom učio Kur’an svakog ramazana jednom, a zadnjeg ramazana dva puta. “Učite Kur’an, jer će on biti šefadžija onima koji su ga učili”, kazuje nam hadis. A ko ne zna učiti, neka prisustvuje mukabelama koje se uče u džamijama, makar da ima nagradu slušaoca.
Pored učenja Ku’ana treba učiti zikrove koje nam je Poslanik, s.a.v.s., preporučio, jer time postižemo dvostruku nagradu, jednu za sami zikr, a drugu zbog toga što slijedimo Poslanikove, s.a.v.s., preporuke.
Ne treba vrijeme provoditi pred TV-ekranima, gledajući serije, filmove i druge emisije neprimjerenog sadržaja, jer time umanjujemo vrijednost posta. Isto tako, dan ne treba provoditi u spavanju, nego, kako smo rekli, učeći Kur’an, a ko ne zna neka zikri i dovi Allahu, dželle še’nuhu.
8) Treba postiti svim svojim bićem
Treba se kloniti svih grijeha, velikih i malih. Kako postimo stomakom tako treba da postimo vidom, ne gledajuću u ono što je haram; sluhom, tako da slušamo samo ono što je dozvoljeno i korisno, jezikom, ne govoreći ono što je haram i što je bespotrebno, rukama tako što nećemo njima prihvaćati i činiti harama, nogama tako što nećemo kročiti u haram. Ovo i jeste suština i glavni cilj posta. “O vjernici propisan vam je post kao i onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare, 185). A hadis kaže: “Ko ne ostavi ružan govor i ružne postupke nema potrebe ni da ostavlja hranu i piće.” A u drugoj predaji stoji: “Ima postača koji od svoga posta nemaju ništa osim pukog gladovanja.”Pogotovo se treba čuvati javnog činjenja grijeha, jer je to daleko veći grijeh od onoga koji se učini u tajnosti. U javno činjenje grijeha ubraja se i iznošenje na vidjelo grijeha koji smo počinili u tajnosti. Zbog ovoga su u velikoj zabludi oni koji kažu: “što zna Bog neka zna i narod”.
9) Samokontrola
Postač u toku posta ne treba da se živcira, gubi kontrolu, ljuti i prepire podižući glas. Treba da se lijepo ophodi sa svima i da se dobro naoruža saburom. Ako bi ga neko i uvrijedio, ne treba na to da obraća pažnju i da nasjeda na provokacije, nego će samo reći da posti. Tako nas poučava naš najbolji učitelj Poslanik, s.a.v.s., preporučivši nam sljedeće: “Post je štit, pa kada neko od vas posti, neka ne govori ružno i neka se ne raspravlja, a ako ga neko bude napao ili vrijeđao, neka kaže: ‘ja postim, ja postim’.”
10) Klanjati sunnete i nafila-namaze
Postač treba da se trudi da ne propusti nijedan pritvrđeni sunnet, jer ko redovno obavlja dvanaest rekata pritvrđenih sunneta Allah, dželle še’nuhu, će mu sagaraditi kuću u Džennetu, kako nam hadis kazuje. Pored pritvrđenih sunneta, treba se truditi da klanja i druge nafila- namaze, kao dva rekata poslije abdesta, tehijetul-mesdžida, duha-namaz, kao i druge nafile.
“Najdraže čime Mi se moj rob približava jesu farzovi, a neće Mi se približavati nafilama sve dok ga ne zavolim.” Ovo nam se poručuje u hadisi kudsiju.
11) Davanje sadake
“Sadaka je dokaz vjere”, a “Allah će na Sudnjem danu u Svome hladu skloniti sedmericu: (…) i onoga čija ljevica ne bude znala šta mu udjeljuje desnica”. Ovo su samo neki hadisi koji nam ukazuju na vrijednost sadake. U mjesecu ramazanu ta nagrada je povećana i postač to ne smije nikako da zanemari. Ne treba udjeljivati ono što nama nije potrebno ili što smo iznosali, pa da ne bi završilo na smeću, nego ono što je i nama drago, i takva je sadaka dokaz vjere i pravo dobročinstvo. Kur’an nam definiše dobročinstvo kada udjeljujemo: “Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete udjeljivali od onoga što vam je drago …”
12) Iftar i požurivanje sa iftarom
Pod iftarom se podrazumijeva prekid posta i ne misli se na obimno jelo, kako je to kod nas uobičajeno kada se spomene iftar. Treba požuriti sa prekidom posta kada nastupi akšamsko vrijeme kako stoji u hadisu: “Ljudi će biti na hajru (dobru) sve dok budu požurivali sa iftarom.” Sunnet je da se iftarimo hurmama, i to neparanim brojem, a ako nema hurmi, onda vodom. Ako smo u mogućnosti da postaču obezbijedimo da se iftari, to treba i uraditi, jer imamo istu nagradu kao i taj postač, a da se njemu ne umanjuje nagrada. Prilikom iftara lijepo je proučiti i dovu: ”Allahumme leke sumtu ve bike amentu ae alejke tevekkeltu ve ala rizkike eftartu.” Mada ovaj trenutak treba iskorisiti i za druge dove jer se u njemu ne odbija dova onome ko je postio: “Trojici se ne odbija dova: pravednom vođi, postaču prilikom iftara i dova onoga kome je učinjena nepravda.”
13) Akšam-namaz
Nakon prekida posta, prije nego počnemo sa obimnijim jelom i kahvom, treba prvo klanjati akšam-namaz. Ružan nam je običaj da se prvo dobro najedemo i popijemo kahvu, pa tek onda klanjamo akšam-namaz u zadnjim trenucima, pred samu jaciju. Akšam-namaz treba klanjati u džematu.
14) Klanjati teravih-namaz
Teravih-namaz je poseban nafila-namaz koji se obavlja u džematu, a može i pojedinačno, tokom mjeseca ramazana. Teravih-namaz ima dvadeset rekata i deset selama, znači selam se predaje na svaka dva rekata, a odmara se poslije svaka četiri rekata. Upravo zbog ovih odmora ovaj namaz je dobio ime teravih-namaz, jer je riječ teravih množina riječi terviha(tun) što znači odmor. Kod nas se ukorijenio jedan ružan običaj i ubjeđenje da teraviju treba što brže klanjati. Na veliku žalost neki imami udovoljavaju takvim zahtjevima pa klanjaju što je brže moguće. Ne zna se ni šta se uči. Umjesto da taj namaz bude odmor, kako mu je i značenje, on je postao fizičko vaspitanje i umor. Imam Ebu Hanife, r.a., smatrao je da na teravih-namazu u toku ramazana treba završiti tri hatme. Svaka trećina ramazana po jedna hatma. Znači ne treba žuriti nego polahko i skrušeno klanjati. Postač ne traba, svakako, propuštati ovaj namaz u toku ramazana, jer je on put ka oslobađanju od grijeha. Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko uz ramazan bude obavljao teravih-namaz biće mu oprošteni prethodno počinjeni grijesi.” Onaj koji brzo klanja sigurno neće positći ovu nagradu.
15) Noćni namaz u zadnjih 10 dana ramazana
Pored teravih-namaza, zadnjih deset dana ramazana potrebno je klanjati i noćni namaz, bilo pojedinačno ili u džematu. Noćni namaz se klanja po dva rekata. Treba učiti što je duže moguće. Ko planira obavljati noćni namaz, vitr-namaz ne treba klanjati poslije teravih- namaza, nego poslije noćnog namaza. Dokaz za navedeno jeste hadis u kojem stoji:” Kada bi nastupila zadnja trećina mjeseca ramazana, Poslanik, s.a.v.s., oživio bi noć (provodio bi je u namazu i ibadetu) i budio bi i porodicu da to čini …”
16) Lejletul-kadr….
Jedna od posebnih odlika ovog ummeta jeste noć Lejletul-kadr, noć u kojoj je počela objava Kur’ana. Ibadet u njoj je vredniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema te noći. “Ko je iskreno provede u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni prethodno počinjeni grijesi.” Tako nam Poslanik, s.a.v.s., obećava.
Međutim, velika je tajna kada je ta noć. Pouzdano se zna da je u zadnjoj trećini u neparnim noćima. Neki smatraju da je to 27. noć. Za to imaju dokaze, ali ti dokazi se uglavnom odnose na onu Noć kadra kada je počela objava. Veliki broj uleme smatra da ona svakog ramazana bude jedna od neparnih noći zadnje trećine mjeseca ramazana, te da se svake godine mijenja. Ovo mišljenje je produkt uzimanja u obzir svih dokaza koji govore o tome kada je ova noć. Ima hadisa koji su sahih i koji govore da je jednog ramazana ona bila dvadeset prve noći, a ima koji govore da je drugog ramazana bila dvadeset treće noći, a jednog ramazana Poslanik je rekao da je traže u dvadeset sedmoj ili dvadeset devetoj noć. Ovo jasno upućuje da ona nije svake godine ista neparna noć. Tajna skrivanja ove noći leži u tome da je ljudi traže, jer kada je nešto skriveno veća je draž i jači osjećaj kada se to traži. Dodatno ovome jeste i da će ljudi više ibadetiti. U ovoj noći treba, pored dova koje ćemo upućivati Allahu, dželle še’nuhu, učiti i dovu koju je Poslanik, s.a.v.s., preporučio Aiši, r.a., da uči, a koja glasi: “Allahumme inneke afuvvun tuhibbul afve fa’fu anni”.
17) Itikaf
Poslanik, s.a.v.s., u zadnjoj je trećini običavao boraviti u mesdžidu, tj. u itikafu. To je poseban boravak u mesdžidu isključivo radi ibadeta. Tokom tog boravka nema općenja i njegovih predigri sa ženama, bespotrebnog govora o dunjalučkim stvarima, kao i drugog ružnog govora. Izlazi se samo radi nužde. Itiakfiti treba u što većem mesdžidu, u kojem se obavljaju svi namazi.
Ko ovako provede ramazan, nadati se da će mu post biti primljen.
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam oprosti grijehe, uputi nas na Pravi put, da nam podari da ramazan ispostimo onako kako to On zapovijeda i da nas uvede u Džennet. Amin!
Mr. Esnaf ef. Imamović, Imam u džematu Slavinovići-Svijetla džamija, Medžlis IZ Tuzla
Preporučene vijesti
