Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović danas je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu odbranio doktorsku disertaciju, čime je postao doktor islamskih nauka.
Doktorska teza je glasila “Kodifikacija šerijatskog građanskog prava na temeljima hanefijske pravne škole u Egiptu: Primjer Muršid al-Ḥayrāna i Majallah al-Aḥkām al-ʻadliyyah – komparativna studija”.
Komisiju su činili dr. Enes Ljevaković, predsjednik komisije, prof. dr. Fikret Karčić, mentor, dr. Mustafa Hasani, član komisije.
Reisu-l-ulema je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio 1983. godine. Na Šerijatskom fakultetu Univerziteta Al-Azhar u Kairu studirao je u periodu od 1985. do 1990. godine. Magistarski rad je odbranio na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović potječe iz ulemske familije koja je dala veliki broj uglednih imama i hafiza. Rođen je 3. jula 1964. godine u Jelovče Selu, općina Gradačac od oca Hasana i majke Saime kao jedno od osmero djece. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu. Gazi Husrev-begovu medresu je završio u Sarajevu 1983. godine, a na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu Fakultet za šerijatske znanosti 1990. godine. Magistarski rad je odbranio na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu iz područja šerijatskog prava pod naslovom „Kodifikacija šeria'tskog porodičnog prava Muhameda Kadri-paše u poređenju s Osmanlijskim porodičnim zakonikom“ 2012..
U strukturama Islamske zajednice u BiH je obavljao više dužnosti na koje je biran ili postavljan. Za člana Sabora IZ u BiH izabran je prije same agresije na BiH. Za muftiju tuzlanskog imenovan je 1992. godine. Na toj dužnosti je ostao do izbora i imenovanja za reisu-l-ulemu IZ u BiH 2012. godine
Radio je kao imam, hatib i muallim u džematima u Srebreniku i Gradačcu. Obavljao je funkciju tuzlanskog muftije u periodu od 1992. do 2012. godine. Po konstituiranju Obnoviteljskog sabora u BiH izabran je za člana Rijaseta IZ u BiH. Bio je član Vijeća za fetfe u BiH. Dao je veliki doprinos u obnovi i radu Tuzlanskog muftijstva, na uvođenju vjeronauke u osnovne i srednje škole, te u obnavljanju lista Hikmet. U više mandata je obavljao dužnost predsjednika školskog odbora Behram-begove medrese. Svojim autoritetom i angažmanom doprinio je osnivanju kvalitetnog smještaja Behram-begove biblioteke u Tuzli osiguravši joj status javne ustanove. Učestvovao je na uspostavi Centra za rehabilitaciji ovisnika od psihoaktivnih supstanci u Smolučoj kod Lukavca, kao prve javne ustanove ove vrste u okviru IZ u BiH. Zajedno sa svojim saradnicima radio je na osnivanju Agencije za certificiranje halal kvalitete u BiH.
Aktivno je dao doprinos u pripremama za odbranu i odbrani BiH od agresije. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. među prioritetne djelatnosti Tuzlanskog muftijstva je stavio obnavljanje infrastrukture IZ u BiH i povratku Bošnjaka. Od početka procesa identifikacije žrtava genocida u BiH sarađuje sa ICMP i udruženjima žrtava u vjerskim pitanjima i u izgradnji mezarja i Memorijalnog centra u Potočarima.
Učestvovao je u radu niza međuanrodnih islamskih konferencija i naučnih skupova u Istanbulu, Mekki, Kairu, Rabatu, Teheranu, Kuvajtu i Džakarti. Objavljivao je radove u stručnim časovima i listovima, poput Muallima, Glasnika, Hikmeta i drugim.
Autor je knjige dvije kodifikacije šerijatskog porodičnog prava.
Govori arapski i engleski jezik.
(BIR.ba/Preporod.com)