Imam Ahmed od Irbada ibn Sarije navodi predanje, koji iznosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ja sam kod Allaha pečat vjerovjesnika, dok je Adem bio ilovača. O tome vas obavještava dova moga oca Ibrahima, radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti, snovi moje majke kao i majki drugih vjerovjesnika”.
رَبَّنَا وَابْعَثْ فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِكَ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُزَكِّيهِمْ إِنَّكَ أَنتَ العَزِيزُ الحَكِيمُ
“Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” El-Bekare, 129. Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
Hvala i zahvala Allahu pripadaju, Onome koji, kao milost svjetovima, posla posljednjeg od svojih poslanika. Salavate na posljednjeg u plejadi odabranih donosimo, slijedeći sunnet njegov i put njegov, čuvajući spomen na ime njegovo.
Muhammed je Allahov Poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. I prije Muhammeda melek Džibril se na Zemlju spuštao i donosio Riječi Božije odabranim među ljudima. Još od Adema, prvog čovjeka i prvog poslanika, melek Džibril je na Zemlji posjećivao vrele zemaljske predjele i sušne pustinje. U blizini Mekke Adem je spušten, a na Džebeli-r-Rahmetu, brdu u blizini Arefata-nedaleko od Mekke, s Havvom se ponovo susreo. Od početka života na Zemlji Mekka je bila blagoslovljenja, jer su tim dijelom Zemlje koračali poslanici. I onda kada Adem odlazi iz tog dijela Zemlje, koji će kasnije dobiti naziv Mekka, ona ipak ne umire, jer će vrlo brzo Hadžeru na to mjesto Ibrahim da dovede. I u pustinji će da se rodi Ismail, ispod čijih nogu će provreti Zemzem. I ubrzo će Ismail s Ibrahimom da podigne Hram – Kabu, i Mekka će da postane siguran grad. A onda će Ibrahim, a.s., dovom da zamoli. Ali, proći će mnogo godina dok se Allah dovi Ibrahimovoj ne odazove. Ismailovi potomci će da se rašire Arabijom, ali će od vjere u Jednog Boga odstupiti i počet će obožavati kipove. Vjera Ibrahimova će polako gubiti svoj sjaj, a Mekka će postajati centar idolopoklonstva. Arapi, koji su nastali od Ismaila, vremenom će gubiti Ibrahimovo i Ismailovo naslijeđe i emanet vjere će se gasiti a mrak i zabluda će nadjačati. Za to vrijeme linija poslanstva će se nastaviti drugom lozom Ibrahimovom, preko drugog Ibrahimovog sina-Ishaka, od kojeg je potekao Jakub, a od njega Jusuf. I ta linija poslanstva će živjeti daleko od Mekke i vrele mekanske doline. Mnogo godina će proći prije nego se ostvari dova Ibrahimova i mnogi poslanici će doći prije nego se rodi dijete za koje je Ibrahim dovio. I ti poslanici, koji će poslije Ibrahima doći, nagovještavat će dolazak posljednjeg koji će upotpuniti poslanstvo i biti pečat svih vjerovjesnika. O tome su narodi kojima je data Knjiga govorili potomcima Ismailovim-Arapima, ali nisu očekivali da će taj poslanik biti od roda Ismailovog, već su se nadali da će taj poslanik biti jedan od njih, s obzirom da je njima poslato najviše poslanika. Čak su narodi kojima je data Knjiga govorili da će taj poslanik koji će doći nositi ime Muhammed, pa su zbog toga mnogi od njih svojoj djeci davali takvo ime. Često su sljedbenici Knjige Ismailovim potomcima govorili da se primaklo vrijeme dolaska odabranog i da će on uspostaviti zakon s kojim je Musa došao i da će uspostaviti red i pravdu za svakoga. A potomci Ismailovi su gledali u sljedbenike Knjige i slušali njihove priče o poslaniku koji će doći, a nisu ni zamišljali da će to biti jedan od njih. A onda se desila, kako je Arapi nazivaju, Godina slona. Abesinijski kralj Ebreha, sa vojskom slonova, krenuo je s namjerom da poruši Kabu. Jata ptica, s grumenjem užarenim koje su nosile u kljunovima, su se obrušila na Ebrehinu vojsku i Kaba je sačuvana. Te godine, u mjesecu rebiu-l-evvelu, rodilo se dijete čiji dolazak se iščekivao, za kojeg je Ibrahim dovio.
Imam Ahmed od Irbada ibn Sarije navodi predanje, koji iznosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ja sam kod Allaha pečat vjerovjesnika, dok je Adem bio ilovača. O tome vas obavještava dova moga oca Ibrahima, radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti, snovi moje majke kao i majki drugih vjerovjesnika”.
Dovu koju je Ibrahim, a.s., učio kad je sagradio Kabu bila je da stanovnicima mekkanske doline pošalje poslanika, jednog od njih, koji će im ajete kazivati, Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih.
رَبَّنَا وَابْعَثْ فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِكَ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُزَكِّيهِمْ
Radosni nagovještaj Isaa, a.s., o dolasku posljednjeg poslanika govori da će on doći i nosit će ime Ahmed, odnosno Muhammed.
وَمُبَشِّرًا بِرَسُولٍ يَأْتِي مِن بَعْدِي اسْمُهُ أَحْمَدُ
Što se tiče snova Poslanikove majke, predaje govore da je Amina bila trudna, ali bez osjećaja muke i bolova. Ona je slušala od drugih žena da je trudnoća teškoća, ali se Amina osjećala sasvim drukčije. Prošlo je dosta mjeseci i u toku tih dana dosta je sanjala. Jedne noći je sanjala da iz nje izlazi svjetlost i osvjetljava sve palače u Šamu. I još jednom, u snu je čula glas koji joj govori: – O Amina, ti imaš najbolje dijete u stomaku. Kad se rodi, daj mu ime Muhammed, i čuvaj ovu tajnu. Amina se probudila i gledala oko sebe, ali u sobi nije vidjela nikoga. Htjela je ponovo zaspati, ali nije mogla. Glas koji je u snu čula, često se u duši ponavljao: – O Amina, kada se rodi, daj mu ime Muhammed!
Amina o ovom snu nije nikome pričala, dok nije stiglo vrijeme rođenja. Kad se Muhammed, a.s., rodio, Amina je odmah poslala po Abdu-l-Mutaliba, koji je u to vrijeme sjedio s čelnicima Kurejševića u Kabi, a kad je glasnik stigao govoreći: – Amina je rodila sina!, Abdu-l-Mutalib, sretan i veseo, napustio je društvo, te otišao do Amine, zagrlio novorođenog dječaka i vratio se Kabi. Potom se ponovo vratio do Amine i rekao: – Ja ću mu dati ime Fasam. Abdu-l-Mutalib je imao sina po imenu Fasam koji je umro u devetoj godini svog života. To je bio nemili događaj za njega, stoga je želio kad se rodi Aminin sin nazvati ga imenom Fasam, ali je Amina rekla: – U snu mi je naređeno da mu dam ime Muhammed. Abdu-l-Mutalib je zagrlio i poljubio dijete i rekao: – Želim za svog unuka veliki položaj.
Vrijeme poslanika, Božijih izaslanika, odavno je završeno. Muhammed, a.s., je upotpunio misiju poslanstva koja se okončala 63 godine nakon njegovog rođenja, odnosno istog dana kad je i rođen napustio je ovaj svijet. A ovaj svijet, iako bez poslanika trenutno, njihova ostavština je ostala. Kur’an i sunnet su u nasljeđe ostavljeni kao Poslanikov miraz. Onoga trenutka kad riječi kur’anske budu uzdignute s ovog svijeta, njihovo uzdignuće označit će početak kraja ovosvjetskog vremena i silazak Isaa, a.s., u predjele Šama. A do tog trenutka još se ima vremena da se Poslanikova ostavština, Kur’an i sunnet, u životu primjenjuje.
Allaha molimo Poslanika da slijedimo, na Putu istine ustrajemo.
Gospodaru naš, grijehe nam oprosti a dobra djela ukabuli, na Sudnjem danu Milostiv budi.
Amin, ja Rabbe-l-alemin!