Pored onih spaljivanja ljudi u Drvenicama, Kamenici, Rogatici, Ilijašu,Biljanima, Ahmićima, Višegradu i brojnim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, dogodila se i ova strašna lomača u Hemlijašima. I šta da se čini nakon svega što nam se događalo u minuloj agresiji?
Dinska braćo i sestre!
Prije desetak dana dobio sam vrlo koristan poklon od srca. Želim vam reći o kojem se poklonu radi i da na dan “Žive kalesijske (hemlijaške) lomače” neke fragmente tog poklona sada i ovdje u Hemlijašima podijelim sa vama. Poklon je savremeni roman “GRAD U CVATU MAGNOLIJE” od našeg MEHMEDA PARGANA, umjetnika kazivanja o našim životima, kreatora novije historije Bošnjaka i Bošnjakinja.
Mehmed Pargan, prava duša bosanska: “Rat je iza sebe ostavio topovima preorana bosanska polja. Njima je niklo rastinje, šibovi i cvjetovi, skrivajući kratere nastale od topovskih salvi, skrivajući humke ubijenih. Ali ništa ne može sakriti kratere ratom razbijenih i preoranih prostranstava ljudske ličnosti. Ti ožiljci rata neće nikada zarasti. Rat je ostavio duše da u tijelima tragaju za smirajem, ne nalazeći ga. Tim dušama tijelo je tijesno i one su u stalnim borbama, u nastojanjima da prošire prostor, nastavljajući tako unutarnje ratove poslije rata. Zato ljudi koji su izašli iz rata osjećaju tu unutarnju prazninu. Nju je napravio nesklad između duše i tijela, između tame i svjetla, između pravde i onog što su te duše i tijela preživjeli. Te unutarnje borbe su najteže i nikada prestati neće, sve dok se duše od tijela ne rastave. Rat je ostavio mnoge duše da kolaju izvan tijela, tragajući za svojim smirajima, tragajući za obećanom Sirat ćuprijom.”
U toku agresije na Kalesiju i cijelu nam domovinu BiH, u Kalesiji je izlazio list ZEMAN u čijem savjetu su bili: Izet Hadžić, Dževad Tosunbegović, Enver Alić, Muhamed Alić, Hazim Halilović, Abdulah Gutić i Fahrudin Sinanović. U rubrici RATNA SVJEDOČENJA, mi iz Savjeta lista Zeman donijeli smo i iskaz svjedoka “Žive hemlijaške lomače” 8. maja 1992. godine, koji se iz grozne smrti izvukao na jedvite jade. Za ZEMAN taj N.N. svjedok je, između ostalog, kazao: “Ovaj najmlađi četnik utjerao nas je u štalu i postrojio u dvije vrste, jedne naspram drugih, i naredio nam da sjednemo. U štali smo bili ja, Ibrahim Vildić, sin Salkanov, Pašan Vildić, sin Ibrahimov, Mujo Vildić, sin Salkanov, Mustafa Vildić, sin Hrustin, Smail Vildić, sin Alijin, Alija Ibrišević, sin Salkin, Nedžib Zulić, sin Osmin, svi iz Hemlijaša, zatim Mustafa Kuduzović iz Mahale i Ibrahim Turkić iz Bulatovaca. Pomenuti najmlađi četnik je izašao iz štale i nešto je razgovarao sa drugom dvojicom koji su bili na uglovima pozadi štale, a zatim se vratio i čim je otvorio vrata, počeo je da puca po jednom, a onda i po drugom redu nas koji smo sjedili. Nakon ispaljenog rafala ovaj četnik je izašao, a ljudi su počeli da jauču i plaču. Ja sam osjetio da sam ranjen u stomak i desnu nogu, a pošto sam se nalazio uz zid štale, kroz šeper sam vidio da je četnik koji je pucao na nas šibicom zapalio klasuru kojom je bila pokrivena štala. Kada je po nama počela da pada klasura od čega su nam se zapalila odijela, čulo se još uvijek jaukanje i plač ljudi.”
Braćo i sestre,
Pored onih spaljivanja ljudi u Drvenicama, Kamenici, Rogatici, Ilijašu,Biljanima, Ahmićima, Višegradu i brojnim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, dogodila se i ova strašna lomača u Hemlijašima. I šta da se čini nakon svega što nam se događalo u minuloj agresiji?
Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein ef. Kavazović, prilikom nedavne radne posjete Bijeloj kući u Washingtonu izjavio je da muslimanima “nije u prirodi netolerancija niti ekstremizam.” Kao potvrdu toga Reis Husein ef. Kavazović je naveo činjenicu da su (u vrijeme agresije) mnogi izgubili djecu, roditelje, braću, majke i sestre, ali da oni nikada nisu posezali za osvetom.
Mi, braćo i sestre, nećemo ni u vezi ove “Žive kalesijske lomače” posezati za nekom osvetom, ali hoćemo tragati za pravdom i istinom i da se ti genobarbari privedu pravdi.
Jedan od učesnika u “Živoj kalesijskoj lomači” već je umro, a isto tako i jedan od spašenih sa te lomače već je preselio na Bolji svijet. Još jedan svjedok te lomače u Hemlijašima je među živima.
Zločinci sa poznatim imenima i prezimenima, ti bivši protagonisti znanja i prosvjete u Kalesiji, slobodno se šeću ovim prostorima a nisu još sudski procesuirani. Do nas Bošnjaka je to i takvo stanje, nažalost. Hoćemo li se pokrenuti kako bi istina izašla na vidjelo – pokazaće se u narednim danima. Naš Bošnjak i naša Bošnjakinja, neka u hisab sebi uzmu arapsku mudrost: “Lesel-muhimm men ente-jevm…. El- muhimmu men setekunu gaden – Nije bitno ko si danas, bitno je samo ono šta ćeš biti sutra!” Drugačije, nije važno Bošnjo ko si danas i kojom se veličinom kitiš, već je bitno i važno ono što će od tvoje dobrote preostati za tvoju sutrašnjicu, tragajući, kako vrli pisac i romansijer Mehmed Pargan reče, za obećanom Sirat ćuprijom. Ve billahi-tevfik!
Preporučene vijesti
