Stopama Pejgambera, koji je imao samo lijepe postupke i odnose s ljudima
Piše: Amna Imamović, Osnovna škola “Kalesija”
Koliko je teško biti dobar?
Pitanje na koje je moguće odgovarati do zadnjeg daha. Svaki odgovor nudi drugačiju perspektivu, logiku, način razmišljanja. Tko uopšte odgovara na pitanje? Osoba s lošim navikama, ili ona s dobrim ali koja želi još dobra učiniti. Da li osoba s lošim navikama uopšte želi da se popravi ili su je drugi primorali na to, da li ona s dobrim navikama želi činiti još dobra jer voli da pridonosi najviše što može, ili da bi imala dobar imidž među ljudima?
Mi muslimani upućeni smo na pravi put na bezbroj načina. Imamo Kur'an, Božiju objavu koju je dostavio Muhammed, s.a.v.s., imamo Muhammeda, s.a.v.s., kao primjer najboljeg čovjeka koji je postojao, imamo njegove savjete i stotinu drugih uputa.
Koga mladi danas smatraju uzorom?
Danas, da nekog pitate ko mu je uzor, dobili biste mnogo odgovora.
Jedni će reći nekog člana iz porodice, ili neku poznatu ličnost; bilo iz svijeta umjetnosti ili iz svijeta nauke.
Nova generacija muslimana stoji između stare muslimanske tradicije i novog zapadnog svijeta.
Mladi muslimani često zaboravljaju na koga treba da se oslanjaju dok ih neko ne uputi jer su stalno okrenuti ka zapadnoj kulturi i tradiciji i ponašanju zapadnjaka.
Međutim, oni koji su upućeni, koji znaju šta su, ko su, često će reći da im je uzor Poslanik, s.a.v.s.
Zašto biraju Poslanika, s.a.v.s?
Muslimanima je poznato da je poslanik Muhammed, s.a.v.s., najbolji čovjek koji je postojao i koji će postojati. Od njega, iz njegovih postupaka i njegovog ponašanja može se štošta naučiti.
Poslanik, a.s., je i kao dijete i kao odrastao bio dobar, velikodušan i njegovao je najbolje moguće karakteristike. Iako je odrastao bez oca a majku izgubio u veoma ranim godinama, on je odrastao u čestitog i velikodušnog čovjeka. Ljudi zbog takvih trauma često zalutaju, izgubljeni su i ne znaju šta da rade sa sebe, tako da odrastu, počesto, u veoma čudne ljude.
Oni koji su upoznati s historijom islama i historijom života Poslanika, a.s., znaju kroz kakve je poteškoće on prošao.
Kao dijete je uvijek bio poslušan, vrijedan, marljiv, dobar i ljubazan, nije bio sklon nestašnom ponašanju kao većina djece. Tko god bi ga upoznao, bilo bi mu s njim prijatno i lijepo. Nakon što mu je majka umrla, on nije dozvolio da trauma i tuga obuzmu njegov stav, ponašanje i ličnost. I dalje je bio dobar, poslušan i ljubazan mladić.
Imamo primjere i iz njegovog života kao odraslog čovjeka, kada je već bio poslanik i počeo širiti svoju misiju.
Ljudi u njegovom kraju voljeli su ga i poštovali, vjerovali su mu i uvijek bi u njemu našli dobrog prijatelja, no uprkos tome što je bio čovjek s najboljim i najpohvalnijim karakteristikama, kada je počeo svoju misiju, ljudi su se okrenuli protiv njega. Ima više detalja o tome u knjigama, međutim ovdje je bitno njegovo postupanje i njegov stav tokom misije širenja islama.
Tokom njegove misije, mnogi ljudi bili su protiv islama, samim tim i protiv Muhammeda, a.s., radili su štošta samo da ga spriječe ili da ga odvrate od onoga što je činio. Ljudi su ga na ulicama gađali kamenjem, vrijeđali ga i omalovažavali gdje god bisu stigli, da se čak i dio njegove porodice, kojom teče ista krv, okrenulao protiv njega. Sve su to bili teški momenti za Poslanika, a.s., ali on je još uvijek zadržao svoj dobar karakter i bivao sve bolji, velikodušniji i strpljiviji.
Mi ljudi po prirodi griješimo, stvoreni smo da doživljavamo ne uspjeh i da iz toga učimo.
Da pogledamo sami sebe, znali bismo da nismo bezgrješni i da nam nešto nedostaje.
Strpljivost;
– bilo da je izgubite dok ste u redu do čekanja da uđete u zgradu, da dođete do doktora, da podignete knjižicu, pasoš; bilo dok čekate da vam neko nešto kaže pa nikad da dođe to poente; ili u sličnoj situaciji, znate da imate veoma nisku toleranciju, ili jednostavno nekad puknete, treba da radite na strpljivosti. Muhammed, s.a.v.s., o strpljivosti kaže: „Strpljivost je svjetlost.“
O tome se dugo može razmišljati. Uvijek treba da se trudimo da budemo što strpljiviji i bolji, da ne bismo učinili nešto zbog čega ćemo zažalili. I kao sam Poslanik, s.a.v.s., treba da se oslanjamo na Allaha, dž.š.
Velikodušnost;
– nije tajna da su ljudi škrti, sebični. Svako od nas ima pomalo od te loše osobine, iako ne želimo priznati. Škrtost i sebičnost mogu se pokazati i u velikim i u malim postupcima; kad nas neko pita imamo li neki pribor, alat, možda novac, često tražimo izgovor jer ne želimo dati svoje. Šta god bilo, svako ima nešto od ove ružne osobine. Suprotna škrtosti i sebičnosti jeste velikodušnost i nesebičnost. Da nekom pružimo naše znanje, naš imetak, ili nešto od onoga što posjedujemo (novac, hranu, neki uređaj, dekorativni predmet), već je napredak u posjedovanju velikodušnosti i nesebičnosti.
Ljudima puno nedostaje, ali se nikad nije kasno popraviti ili pokajati.
Ljutnja je osobina poznata svim ljudima. Neki ljudi dobro kontrolišu svoju ljutnju, ali nekima ona izmakne kontroli. Ljudi su neobična bića pa im je lahko naljutiti se za najsitniju i najbezvezniju stvar, pa im u tom momentu racionalnost nije poznata, već samo ljutnja. Strpljivost i ljutnja povezane su. Strpljenjem izbgjegavamo da se ljutimo na bezazlene stvari i da činimo nešto zbog čega ćemo zažaliti, za što imamo puno primjera u filmovima, knjigama, i svakodnevnom životu.
Jedna stvar, koju mi je meni lično najteže shvatiti i uraditi jeste oprostiti.
Poslanik, a.s., iako mučen, vrijeđan i proganjan, oprostio je onima koji su se pokajali i izvinili mu se i rado ih prihvatio kao prijatelje. Tek tako da neko toliko dobra u srcu ima!
Kada nam neko zlo učini, često mislimo o osveti i smatramo tu osobu neprijateljem, te želimo da se toj osobi vrati zlo. Vrlo je teško oprostiti nekome ko nam je naštetio i naudio. Bilo da je povrijedio našu ličnost, omalovažio naš uspjeh ili nekoga koga volimo, nije nam lahko zaboraviti i oprostiti. Poslanik, a.s., često je govorio da je lijepo oprostiti i da je to dobro i za nas, ali u današnjem svijetu to je veoma teško uraditi.
O Poslaniku, a.s., može se pisati još dugo, o tome kako je on naš najbolji uzor, međutim, najkraće, on je naša utjeha.
Kada smo doživjeli traumu, kada imamo lične probleme, kada želimo biti bolji, kada želimo da znamo za ljepše i bolje, pored toga što se prvo oslanjamo na Allaha, dž.š., Poslanik, a.s., je naš najbolji uzor, kako zbog njegovog pozitivnog stava prema životu na ovom svijetu i njegovog pozitivnog stava prema životu nakon ovog, tako i zbog njegovog dobrog i lijepog ponašanja i odnosa prema drugim ljudima. Mi smo grješnici, robovi Allaha, dž.š., a s našim uzorom poslanikom Muhammedom, a.s., trudimo se da budemo najbolji što je moguće i da idemo pravim putem.
Da idemo stopama Pejgambera, koji je imao samo lijepe postupke i odnose s ljudima.
Preporučene vijesti
