Godine 1991. rodila se ideja za gradnju sjedišta Medžlisa IZ Kalesija i jedne reprezentativne džamije u Kalesiji.
Rukovodstvo Medžlisa Islamske zajednice Kalesija u posljednje tri decenije svoga postojanja stalno je nastojalo ovjekovječiti svoj rad u vremenu i prostoru, a potom te napore oslikati za neka nova vremena. Postojala su kontinuirana nastojanja da se detaljno opiše način islamskog života sprečanskih muslimana Bošnjaka.
Godine 1991. rodila se ideja za gradnju sjedišta Medžlisa IZ Kalesija i jedne reprezentativne džamije u Kalesiji. Inicijativu za gradnju jedne takve džamije, uz koju bi bilo i administrativno sjedište Medžlisa, pokrenuli su Enver ef. Alić, Husejn Halilović i Izet Hadžić (predsjednik općine Kalesija), i to još prije izbijanja agresije na Kalesiju i Bosnu i Hercegovinu. Ratno pustošenje zaustavilo je sve ideje s tim u vezi.
Zvaničnici u strukturi Islamske zajednice u Kalesiji bili su započeli ozbiljne pripremne radove za izgradnju Islamskog centra u Kalesiji. Za gradnju je bila obezbijeđena kompletna projektna dokumentacija, kao i potrebne količine građevinskog materijala.
Od 1. septembra 1991. godine, novinar Preporoda, Ahmed Mehmedović, pratio je polaganje kamena temeljca za Islamski centar i, između ostalog, zabilježio: “U subotu je, 24.8.1991. godine, u Kalesiji položen kamen temeljac za džamiju i Islamski centar sa svim prostorima koji se pod tim podrazumijevaju. Svečanost se odvijala na parceli koja je za to i namijenjena (pr. iza rata sagrađena zgrada, gdje je prvobitno bio CIPS), a koja je poklon jedne dobrotvorke iz Kalesije…”
Dobrotvorka koju novinar Preporoda spominje je Džemila Heljić iz Prnjavora. Ona je po okončanju agresije na Kalesiju, čuvši da je novim urbanističkim planom buduća džamija planirana na lokalitetu bivše “Zelene pijace”, zatražila od Islamske zajednice da joj se uvakufljeni dunum zemlje vrati u posjed. Sudskim putem, a uz znanje Vakufske direkcije u Sarajevu, to je i učinjeno.
Entuzijazmom istih onih prijeratnih inicijatora kalesijska Čaršijska džamija je sagrađena na bivšoj Zelenoj pijaci. Džamiju su sagradili “domaći” vjernici iz čiste ljubavi prema Allahu, iz ljubavi za svoj zavičaj, za svoju rodnu grudu, za svoj ummet.
Allah, džellešanuhu, je Vječna Istina. I istina je samo Jedna.
Ovo je kratka priča o suštoj istini oko promjene lokacije za gradnju Čaršijske džamije. Historija se ne piše od naše jučerašnjice. Da ne bismo bili sinovi hipokrizije valja nam malo dublje zaroviti u našu prošlost. I valja nam fino i filigranski stvarati pređu kojom možemo i smijemo zaogrnuti prošlost gradnje Čaršijske džamije.
Ljepotica Čaršijska džamija se gradila od 1. septembra 1991. godine, pa sve do svečanog otvorenja 27. jula 2008. godine. To je, uistinu, tako bilo! I ništa više, i ništa drugačije!
Enver ef. Alić