Maternji jezik je dio kulturnog identiteta svakog naroda, tačka jasnog prepoznavanja, znak različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja među ljudima.
Briga o maternjem bosanskom jeziku je način je dokazivanja svijesti kulturne elite Bošnjaka o vlastitom identitetu. Nacionalni identitet, između ostalog, čini vjera i jezik.
Bez dina islamskog i jezika bosanskog, nema, zbilja, kompletnog bića bošnjačkog. Naš bosanski jezik je nama pripadajuće zborište, naše toplo ognjište, gizdavi mehlem svake duše bosanske. (Enver Alić)
Na bosanskom grlom po istini
Kad doznam da o bosanskom jeziku
Baildisani svijet malo brine
U glavi mi od ogluhe nešto pregolemo sine
I poželim da nepodnošljivo jeknem
I dreknem
I vrisnem
Dođe mi Uzvišenog mi mog
I imena mi jezika bosanskog
Da vrisnem al’ ne svisnem
I ništa više, i ništa drugo
I ništa više, i ništa manje
Sklapam oči i budan sanjam
Sanjam na mom primamljivom bosanskom
Stalno sagledavam šta mi je
I često svoga Bošnju u snu mamim
Da spozna da ovako gizdav jezik sigurni je dom
Najljepši na svijetu
U snu na primamljivom bosanskom
Sam sebi saopštavam:
Bosne moje – da mi je
I dražesnog bosanskog moga – da mi je
I iz njegove sehare eglena – da mi je
I zanosnog muhabeta na bosanskom – da mi je
X
Svi jezici svijeta kuće su i ognjišta
Golema staništa glagoljivih besjednika
Ali kad ja bosanskim prozborim
Topim se u nekom ševku
I tom čežnjom očaravam
Potom bez i zehre stida progovaram:
Kahrimanski ljepotu zagovaram
Dopadljivog doma mog
Staništa zbora bosanskog
I stalno mi iz duše navire neka dika
Kad na bosanskom Uzvišenom dovim
I kad bosanskim grlom ubjedljivo tvrdim
Da najviše volim samo Njega
I Njegovog Miljenika
X
Odjekuje primamljivi zbor bosanski
Njegova se jeka čuje preko brda i planina
Preko modrih rijeka i dolina
Moj bosanski je mila češnja
U jekama mojih opažaja
Zborim da bosanski je kuća moja
Zborim da je mutvak moj
Mili toprak moj
Želja moja živa
I dok tako bosanskim besjedim
Ja izdašno ahbabim s njim
I učtivo ga grlim
I s njim udaram grlom po istini
S njim u zanosni dostluk padam
S njim se bosanskom selametu nadam
U gnijezdu njegovih riječi živim
Sva imena stvari na bosanski bilježim
I to mi nekako pomaže da lakše dišem
Zboreći na jeziku svome
Pokazujem da ga silno volim
Na njemu pišem da Uzvišenog molim
Da govornika na bosanskom
Imade što više
Ja stalno hizmetim zemljici Bosni
Hizmetim gordim Bosancima
I hrlim gnijezdu jezika bosanskog
Bosanski mi je pripadajuće zborište
Gizdavi mehlem duši mojoj
Bosanski je moje ognjište
Pokretačka mivka grla mog
Mili materinski kutak
Kojem osjećajno srcem i dušom pripadam
I ništa više, i ništa drugačije.
———
Piše: Enver Alić,
Kalesija, 21. februar 2018. godine
(Godišnjak Medžlisa Islamske zajednice Kalesija za 2018. godinu)