Tekstovi

Ciljevi posta (mr. Esnaf ef. Imamović)

Poznavanje ciljeva šerijata, kako je bitno za učene, isto tako je bitno i za obične vjernike.

Za vjernike ono se ogleda u izvršavanju neke naredbe na najbolji i najpotpuniji način. Samo poznavanje cilja olakšava nam da pronađemo način da do njega dođemo, jer ako ne poznajemo cilj možemo se truditi i ulagati napore ali će biti slučajnost ako ga ostvarimo. Isto tako poznavanje cilja neke naredbe pobuđuje u nama težnju ka ostvarenju cilja što nam ibadet čini slađim, dražim i lakšim, za razliku od situacije kada ne poznajemo cilj kada vjernik može biti iskušan dosadom i da mu ibadet bude otežan.

Prije nego navedem neke od ciljeva hoću da naglasim da se mnogi bave ciljevima šerijata i navode razne ciljeve koji nemaju osnovu. Čak se upuštaju u citiranje i prevođenje pojedinih dijelova iz djela “ Muvafekat” koje je autor izričito namijenio ulemi koja poznaje osnove šerijata i njegove ogranke i koja je prevazišla granice slijepog slijeđenja nekog od mezheba( Muvafekat:1/1/89). Pa se nekima desi da citiraju govor i pripišu ga imamu Šatibiju a sam imam je to navodio kao eventualni prigovor na njegov stav i nakon toga ga pobijao. Da bi se bavili ciljevima potrebno je dobro poznavati arapski jezik sa gramatikom, poznavati usuli fikh a posebno polje kijasa, zatim fikh, te načine pomoću kojih dolazimo do ciljeva. Ovo mnogi rade da bi bili u trendu, ali treba dobro paziti kada je riječ o Allahovoj vjeri da se nešto ne kaže bez validnog dokaza.

Učenjaci koji se bave intencijama šerijata navode više podjela i vrsta ciljeva. Nas ovdje zanima podjela na primarne i sekundarne ciljeve. Svi ibadeti zajedno imaju primarni cilj a to je izražavanje pokornosti Allahu dželleše’nuhu, okretanje ka Njemu, poniznost pred Njim, povinovanje Njegovim propisima, oživljavanje srca spominjanjem i sjećanjem na Allaha, sve dok rob ne bude i tijelom i duhom u pokornosti Allahu svjestan Njegove prisutnosti i nikada nije nemaran, trudi se da da čini ono čime je Allah zadovoljan i što ga priblažava Njemu u onoj mjeri koliko je u mogućnosti.( Šatibi, Muvafekat: 1/2/522.)

Tako postač postom iskazuje pokornost i poniznost Allahu dželle še’nuhu povinujući se Njegovoj naredbi. Stalno Ga se sjeća, svjetsan je da ga Allah posmatra i zato čuva post kada je među ljudima i kada je sam. Posti stomakom, jezikom i duhom. Ne kvari post hranom, pićem i onim što ga prekida niti umanjuje njegovu nagradu čuvajući jezik od ružna govora i misli samo na ono s čime je Allah dželle še’nuhu zadovoljan.

Pored ovog postoje sekundarni ciljevi posta koji potpomažu glavni cilj i upotpunjavaju ga. To što su sekundarni ne znači da su nevažni. Neki od njih su na stepenu stroge obaveze pogotovo ako se radi o sekundarnim ciljevima koji ne donose trenutnu ovodunjalučku korist. Najbitniji takav cilj je takvaluk. Kaže Allah dželle še’nuhu: „O vjernici propisuje vam se post kao onima prije vas da biste bili bogobojazni.“

Zašto je baš takvaluk spomenut uz post a ne uz namaz ili neki drugi ibadet. Kada krenemo od definicije takvaluka, da je on ustvari izvršavanje Allahovih naredbi i izbjegavanje grijeha i onoga što je zabranjeno javno i tajno, i da se to ne može postići osim ako ne uključimo srce, jezik i tijelesne organe. I ako tome dodamo da postoje tri vrste posta:

1) opći – ustezanje od jela, pića i seksualnih uživanja;
2) posebni – opći post sa dodatkom čuvanja vida, sluha, ruku, nogu i ostalih tjelesnih organa od grijeha;
3) specijalni post – pored prethodna dva sadrži i ustezanje srca od niskih težnji i ambicija, te misli koje čovjeka udaljavaju od Allaha, dželle š’enuhu, kao i sprečavanje i udaljavanje srca od svega, osim Allaha, dželle š’enuhu.

Primijetit ćemo da se treća vrsta posta postiže upravo putem takavluka. Jer postač za vrijeme posta kako čuva da ne prekine post hranom, pićem ili nečim što ga prekida, tako pazi da ne umanji nagradu svoga posta tako što se čuva činjenja harama i grijeha bilo tjelesnim organima ili jezikom, javno ili tajno. Postač se odriče stvari koje su mu u osnovi dozvoljene kao što su razna jela i pića i uživanja time mu treba da bude olakšano da se čuva činjenja grijeha koji u osnovi nisu dozvoljeni. Još treba napomenuti da post traje čitav mjesec svakog dana od jutra do mraka i postač se tokom cijelog mjeseca u kontinuitetu navikava na ostavljanje grijeha i na izvršavanje obaveza. Iako ove segmente nalazimo u namazu razlika je u tome što namaz kratko traje. Mutekijom se ne može nazvati osoba koja se jedan dan čuva grijeha, nego onaj koji to čini duže vrijeme. To se upravo postiže postom. Iz ovih razloga takvaluk je spomenut kao cilj posta. Pored spomenutog ajeta na ovu temu izrečeno nekoliko hadisa. Evo nekih: “Ko ne ostavi ružan govor i ružne postupke nema potrebe ni da ostavlja hranu i piće.” A u drugoj predaji stoji: “Ima postača koji od svoga posta nemaju ništa osim pukog gladovanja.”

2) Iskrenost

Iskrenost je uvjet za ispravnost svih ibadeta. Što je čovjek iskreniji sve je veća nagrada za obavljeni ibadet. U hadisu je došlo: “Djela se vrednuju prema namjerama i čovjeku pripada ono što je nanijetio.” Ulema ovaj hadis tretira kao mjerilo za ispravnost skrivenih djela, a hadis: “Ko u našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to se odbija”, kao pravilo za vanjsku ispravnost djela. Iskrenost je od skrivenih djela i niko je ne zna, osim Alaha, dželle š’enuhu, i same osobe, zato trebamo očistiti svoje namjere i iskreno samo u ime Allaha postiti da bismo zaradili obećanu nagradu propisanu za post. Tome svjedoči i hadis: “Ko posti mjesec ramazan vjrujuću i nadajući se Allahovoj nagradi biće mu oprošteni prijašnji grijesi”. Znači, treba da postimo vjerujući da je post mjeseca ramazana propisan i nadajući se Allahovoj nagradi, a ne radi nečega drugog. Najbolje je srcem zanijetiti da postom činimo ibadet u ime Allaha, izvršavajući Njegovo naređenje. Drugim riječima, kada hoćemo da obavimo neki ibadet najpotpuniji je nijet ako u nijetu objedinimo tri stvari: da zanijetimo da nam je to ibadet, da ga činimo u ime Allaha i da time izvršavamo Njegovu naredbu. Kada tako zanijetimo neki ibadet, imamo daleko veću nagradu.

Upravo nas post uči kako da budemo iskreni jer je post sustezanje od onoga što je duši drago davajući prednost onome što je drago Allahu dželle še’nuhu. On je tajna između roba i Gospodara, jer ljudi mogu znati da se suzdržavamo od jela i pića ali ne mogu znati da to radimo isključivo radi Allaha i da se suzdržavamo kada smo sami. To samo Allah zna i to je stvarnost posta. Svaki dan moramo zanijetiti post i stalno moramo biti svjesni radi koga postimo. Radeći to tokom mjseca odgajamo se da budemo iskreni vjernici koji samo Allaha obožavaju. Zato je Allah i rekao u hadisi kudsiji rekao: „ svako djelo pripada čovjeku osim posta on je Moj i ja za njega nagrađujem…ostavlja jelo, piće i požude radi Mene. (Muslim)

3) sabur

Tri su vrste sabura:
a) strpljivost u izvršavanju Allahovih naredbi i činjenja dobrih djela,
b) strpljivost u napuštanju grijeha, i
c) strpljivost na Alalhovim dželle še’nuhu određenjima ( nedaćama, musibetima).

Posteći mi se navikavamo na sabur, jer odricanje od jela, pića i požuda, zatim čuvanje od ružnih postupaka kako bi sačuvali post zahtijeva veliku žrtvu i veliko strpljenje. Zato je došlo u hadisu da je post pola sabura (Tirmizi, Ahmed) a mjesec ramazan je nazvan mjesecom sabura( Bezzar). Pored posta tu su i drugi ibadeti koje postač strpljivo obavlja u toku Ramazana, kako obavezni tako dobrovoljni kao teravih-namaz, i’tikaf zadnjih deset dana, ibadet u noći kadra.

4) sjećanje na siromašne i saosjećanje sa njima

Poslovica kaže sit se gladnom ne vjeruje.
Muslimani su dužni da se međusobno pomažu i budu na usluzi jedni drugima. Da su pri ruci ako je potrebna materijalna pomoć, da su tu ako su potrebne riječi utjehe i ako je potrebno podijeliti bol. Hadis kaže: “primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi samilosti i saosjećajnsti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostali organi mu se odazovu u groznici i nesanici“ ( Buhari ). U drugoj predaji stoji: “vjernici su kao građevina, svaki dio građevine podupire drugi.“ ( Buharija ). Imućni često zaborave na siromšne ali ako poste i budu gladni jedan dio vremena prisjete se onih čije je stanje ovakvo tokom cijele godine. Zato se kod njih pobudi samilost prema siromašnima i saosjećanje koje se manifestije raznim oblicima pomoći. Zato je uz ramazan propisan sadekatul-fitr, i zato se daje zekat uz ramazan, i zbog toga muslimani u toku ramazana najviše daju dobrovoljnu sadaku. To rezultira zbližavanjem muslimana ma kakvi oni bili. To bi trebalo da bude tako tokom cijele godine.

5) čistoća duše i kontrola požuda i strasti

Od ciljeva posta jeste čistoća duše i kontrola strsti i požuda a tu je i olakšavajuća okolnost što je ovaj post u ramazanu kada su šejtani okovani i kada se otvaraju dženetska a zatvaraju džehenemska vrata. Čistoća duše se ogleda u oslobađanju od loših osobina i navika. Često su strasti i požude te koje čovjeka navode da čini loša djela. Poznato je da šejtan kola čovjekom poput krvi a da toga čovjek nije ni svjestan. Navraća ga na zle i loše rabote. Dodajmo tome još da sitost rsplamsava požude, zato se čovjek mora dobro potruditi da to sve stavi pod kontrolu i dovede u red. Post sužava kanale kojima kola šejtan i smanjuje njegov uticaj a isto tako ublažava i gasi požude i strasti. U hadisu je došlo:“ O skupino mladića ko ima mogućnosti neka se oženi jer to pomaže u obaranju pogleda i čuvanju spolnog organa, a ko ne može neka posti to će mu biti štit.“ ( Buharija). Od nekih učenjka se prenosi da su rekli: „ Post obuzdava dušu koja čovjeka navraća na zlo i sprečava njeno djelovanje na sve tjesne organe od očiju, ušiju, jezika, spolnog organa idr.jer postom slabi djelovanje organa i time se oslabađa od nepotrebnih i suvišnjih postupaka. Otuda se i prenosi da je Ebu Bekr Verrak r.a rekao:“ u izgladnjivanju duše je njena sitost a sitosti je njena glad, pa je to pojasnio rekavši kada je gladna i kada osjeća potrebu za hranom onda je sita i ne osjeća potrebu za činjenjem grijeha, a kada je sita onda je gladna za činjenjem grijeha.“ ( Ibnul-Humam, Fethul-Kadir:2/300, Muhammed ibn Hasen Šejbani, Kesb str. 88 ).

Autor: mr. Esnaf ef. Imamović

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
Medžlis Islamske zajednice Kalesija

Trg šehida 4
75 260 Kalesija

Tel.: +387 35 631 132
Fax: +387 35 631 990

Email: medzliskalesija@live.com

Facebook

Copyright © 2016 Medžlis Islamske zajednice Kalesija. Design and development by GOW

Na vrh