Sva su stvorenja ovisna o Dragom Bogu, međutim, neka od njih, usljed osjećaja nezavisnosti i samodostatnosti uzobijeste se.
Može li se biti sljedbenik islama i nezavisno od Boga osjećati?
U poglavlju “El-Beled” Uzvišeni Bog nam objavljuje: “Mi čovjeka stvaramo… Misli li on da mu niko ništa ne može?”
Ovo poglavlje ukazuje na osobinu oholosti i pogrešni stav nekih osoba da nam ama baš niko ništa ne može. Ni da nam kada se uzobijestimo i osilimo ni Svevišnji Bog ne treba. Osobinom oholosti insan se deklariše da je totalno nezavisan (neovisan). Insanu se ovo dešava onda kada osoba stekne veliki imetak: pa kod njega proradi ono: Ja imam sva bogatstva ovog svijeta, ja sam ja i ne treba mi nikakav alter-ego, ja sam mišićavi snagator i imam jako obezbjeđenje koje može i konja da ponese, imam kule i konake, mogu šta hoću!”
Svojom neovisnošću insan se uzobijesti, uobrazi, umisli. Umisli se, neuzu billahi, da je Bog. Zaboravili mnogi od njih da su ih roditelji u elitne vjerske škole upisivali ne bi li “na pravi put” (Skender Kulenović) navakat izašli. Smetnu li s uma da su im roditelji željeli da nekako “upitome ko softa pod ahmedijom… da sve škole izuče i da budu učevni i ljudevni i kućevni i da se pročuju u sedam gradova” (S. Kulenović). I da budu, nota bene, samo od Allaha Uzvišenog zavisni! I baška yok!
A oni koji nisu zbog materijalnog stanja obijesni prepuštaju se Božijoj Uputi, predaju se Božijoj riječi. Oni žele da ih Dragi Bog vodi i svojim životnim postupcima dokazuju da su vječno ZAVISNI.
Sva su stvorenja ovisna o Dragom Bogu, međutim, neka od njih, usljed osjećaja nezavisnosti i samodostatnosti uzobijeste se. Uzvišeni Allah to ovako opisuje: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se nezavisnim osjeti.” (El-Alak, 6-7)
Njihova je nova priča: “Da spasimo što se spasiti može”, a u prijevodu to znači: Da dokusurimo sva dobra Bosne i Hercegovine i još da kažemo našim ovcama (čitati: narodu) da se i ovako može posoliti njihova pamet.
Kad se jedan političar otrca u velikom političkom pokretu i kada sam primjeti da mu je tu rok istekao, takav obavezno pristupa osnivanju stranke / partije, nekog nezavisnog bloka (Kutla gajru munhaza). Bolje mu je biti prvi u osnovanoj stranci nego posljednji u bivšoj… Hoće obijesnik da je birindži. Pred svake izbore mijenjaju se politički dresovi. Ide se u nova dresiranja i taze manipuliranja.
Osnovne karakteristike svakog nazavisnjaka su pompa, fanfare, hvalisanje, razmetanje kitnjastom besjedom, razmetanje kitnjastom večerom uz prisustvo noćnih kurtizana, sjaj i raskoš, popularisanje i paunsko šepurenje, hoće se, jednostavno, publicitet po svaku cijenu.
I tako, nastavlja se paljetkovanje obijesnih nezavisnjaka. Napaljetkovali su se i da je ovom hudom insanu vidjeti njihove paljetak-blokove. Oni paljetkuju po luksuznim hotelima, a obični insan, koji tegli i vuče, paljetkuje po kontejnerima. Da se vidi, da se jasno zna, ko nam kome pripada. Neko teži svome nazajažljivom egu a neko samo svome Uzvišenom Allahu. A kako vrijeme prolazi ovaj naš bosanskohercegovački “kaum” jasno registruje da onaj ko je nakastio biti “nezavisan” od Boga Dragoga čini najveći mogući previd, a njegova odlutalost od centralnog bosanskohercegovačkog stada u kojekakve nezavisne blokove neoprostiv je dunjalučki odabir, jer tim i takvim odabirom “nezavisni blok” kontinuirano grize i nacionalno i vjersko biće muslimana Bošnjaka. Cilj im je da nas glođu za vlastitu političku prođu. U svom galopu oni kobajagi idu u prosvjetljenje našeg bosanskohercegovačkog društva. A šta im vrijedi tako galopirat ako su već krenuli u pogrešnom pravcu.
Vrijeme gradi a vrijeme i razgrađuje, jer kadli-tadli inostrani X faktor će ih mlatnuti po ustima i ušima. I ošinuće ih po njihovom novom moralnom modelu. I konačno, preostaje nam snažna pouka:
“Ako hoćeš dići se visoko
Na jednome stanovištu budi;
I tu stani poput čvrste stijene
Znaj da nije običaj u ljudi
Mijenjati svoje uvjerenje”.
(Arif Hikmet Rizvanvegović- Stočanin)
I to je to!
E. I. Alić
Preporučene vijesti
