Medžlis Islamske zajednice Kalesija je u sklopu manifestacije “Poslanik u mom srcu” raspisao literarni natječaj za učenike osnovnih i srednjih škola. Nakon što je komisija ocijenila sve radove, dana 9.12.2016. godine, u Divanhani Medžlisa Islamske zajednice Kalesija proglašeni su pobjednici natječaja, kojima su dodijeljene nagrade.
Najbolje ocijenjene radove ćemo objavljivati na našem portalu.
Poslanik u mom srcu
Autor: Ajla Pašalić
Tada sam imala nepunih pet godina kada sam čula rečenicu “Poslanik u mom srcu”. Iako mi i same riječi kažu u srcu, nisam to shvatala, bilo mi je strano i nejasno. U to vrijeme, svim svojim vršnjacima-poznanicima sam postavila isto pitanje, na što naravno nisu znali odgovoriti, pa su i oni zajedno sa mnom, nakon određenog vremena pokušavali shvatiti gdje je, nisam bila jedina. Redovno smo šaputali međusobno i pokušavali dođi do zaključka kako i gdje zapravo u srcu?..
Tog dana sunce je grijalo jače nego inače, u svom neznanju i nedoumici, uputila sam se ka jednom mudrom čovjeku u našem seoskom naselju. Mudri čovjek je uvijek imao odgovor na sve, uvijek je tumačio snova i spoznaje.. Ljudi su ga voljeli, iako je naizgled bio čudan čovjek jer je uvijek bio sam, nikada nije imao svoju porodicu, ni djecu, no ipak je bio isuviše dobar i pažljiv prema drugima, prema drugoj dječici.
Dugo sam pješačila do njega, put mi je izgledao previše dug, valjda i zbog vrućine i zbog jakog sunca čije su zrake neprestalno išle prema mojim očima, jedva da sam vidjela, pa me to činilo umornom..
Kada sam stigla, pokucala sam na vrata, no niko nije otvarao. Kucala sam još dva-tri puta, ali i dalje ništa.. Počela sam da razgledam po avliji, tamo je bilo mnogo cvijeća. Ta avlija je bila najljepša avlija koju sam ikad vidjela. Na stranu, put koji je vodio do vrata je imao sjaj kao da je bio od zlata.
A onda, razgledajući vidjela sam čovjeka iza kuće, sjedio je sam na drvenoj klupi, koja se nalazila odmah uz kuću. Prišla sam mu, nazvala selam i bez okolišanja sam mu postavila pitanje..
Nježno sam izgovorila: “Gdje je Poslanik?”. Pogledao me.
Dugo nisam dobila odgovor, skoro da sam pomislila da će da prešuti, da neće da mi odgovori, što u njegovom slučaju nije svakodnevno, skoro pa je i neprestalno pričao, tumačio i objašnjavao..
Počela sam se osjećati pomalo odbačeno, možda i čudno, no ne prođe dugo od mog razmišljanja, kad on reče:
“U tvom srcu!”