U Lipovicama, na vakufskoj zemlji u naselju Husići (nedaleko od današnje kuće Hadira Husića) nalazio se sibjan-mekteb u kome su se islamu učila djeca iz Lipovica, Miljanovaca, Sarača, Rainaca, Međaša i Kikača. U tom mektebu sibjan-muallim bio je upravo Smajl ef. Husić.
SMAJL EF. HUSIĆ (1895-1966.)
Smajl ef. Husić, sin Hašima, rođen je 19. aprila 1895. godine u Lipovicama. Njegov otac Hašim imao je brata Šahbaza, koji je još iz mladih dana pokazivao sklonosti ka islamskim naukama. Dao mu je neka sredstva za školovanje u Behram-begovoj medresi u Tuzli i Istanbulu, a ovaj mu je zauzvrat ”prepisao” svoj dio imetka, pa je Hašim Husić cijelog svog života ostao po zanimanju ”težak”. On je kao zemljoradnik ipak smogao neka sredstva za školovanje svoga sina Smajla u istoj onoj medresi gdje se školovao njegov amidža Šahbaz efendija ─ u Behram-begovoj medresi u Tuzli. U „“Osobniku za namještenike iz glave VI „Pragmatike službenika Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije“, u nadležnosti Sresko vakufsko-mearifskog povjerenstva u Tuzli, zabilježeno je da je Smajl ef. Husić imao sedmero djece, da nije regulisao vojnu obavezu, da posjeduje oko 30 dunuma zemlje u Lipovicama, da je završio Behram-begovu medresu u Tuzli, te da ima, nakon spomenute medrese, svjedočanstvo o imamskom tečaju (Muftijski ured tuzlanske oblasti, broj 327/28, Tuzla, 29. juna 1928). Oblasni muftija (Ševket s.r.) pregledao je svjedodžbu i ustanovio da je ”u potpunom skladu s postojećim propisima u pogledu kvalificiranja imama u vođenju matice rođenih, vjenčanih i umrlih muslimana u Bosni i Hercegovini, ”te se je prema tome navedeni gosp. Husić Smajl sibjan muallim iz Lipovica potpuno usposobio za imamsko-mualimsko (vjeroučiteljsko) zvanje skopčano sa vodjenjem matica propisanih Uredbom Ministarstva vjera” (VM br. 6631 od 5. decembra 1937, Kotarski šeriatski sud Tuzla, 24. jula 1937. godine, Šeriatski sudija Mehmedbašić, s.r.). U Lipovicama, na vakufskoj zemlji u naselju Husići (nedaleko od današnje kuće Hadira Husića) nalazio se sibjan-mekteb u kome su se islamu učila djeca iz Lipovica, Miljanovaca, Sarača, Rainaca, Međaša i Kikača. U tom mektebu sibjan-muallim bio je upravo Smajl ef. Husić. Zna se da je kraće vrijeme vršio imamsko-mualimsku dužnost u Seljublju, ali se brzo vratio u svoje Lipovice, gdje je bio na dužnosti imama od 1925. do 1932. godine, a od te godine Smajl ef. Husić radio je u sibjan-mektebu u Lipovicama, i to do vremena zabrane rada ove dječije islamske ustanove od strane nove komunističke vlasti. Pouzdano se zna da se nastava u ovom mektebu izvodila s početkom od 8 sati pa sve do ikindije u ljetnom periodu, a u zimskom periodu trajala je i poslije ikindija-namaza. Djecu je podučavao na bosanskom i djelimično na turskom jeziku.
U vrijeme kada je bilo zabranjeno javno izvođenje nastave u mektebu, on je to činio kradomice u svojoj kući. Reis Ibrahim ef. Fejić nudio mu je neku mualimsku alternativu u Sarajevu, ali on nije mogao kabuliti da ostavi svoj lipovački toprak. Jedno vrijeme proveo je i u zatvoru zbog svog neposluha prema komunističkim vlastima iz Narodnog odbora Tojšići. Prisiljavan je da javno izađe pred muslimanke i da im izrekne fetvu o skidanju zara. On to nipošto nije htio učiniti.
Iza njega je ostalo dosta lijepih i korisnih ćitaba na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Oni koji su kao sibjan išli „pred njega“ često su kazivali da je bio metodičan u nastavi. Po prestanku rada sibjan-mekteba, Smajl ef. Husić vratio se seoskim ”težačkim” poslovima. Umro je 1966. godine u Lipovicama, a pokopan je u haremu Stare džamije u Lipovicama.
Preporučene vijesti
